sama

Nisam kompjuterski frik. I ne znam kako ovo sve funkcionira. Ali naučit ću, što je to za mene. Samo me spopala neka čudna potreba istresti neke stvari iz sebe, a papir sve trpi. Doduše, i internet. Lakše je tipkati gluposti nego zapisivati olovkom. valjda.. Nemam nikakvu želju postati uspješan bloger, ovdje ću samo laprdati što mi padne na pamet. Sad kad sam konačno uspjela pronaći slobodan naziv bloga, šteta bi bilo da propadne.
Sama sam, da. Trenutno. I to me jako iritira i nervira. Iako, danas sam još super. Znam, nismo jedini koji smo razdvojeni i znam, proći će i to.. bla bla.. ali, W-dan se bliži, a meni treba on. Iako, obožavam neke stvari raditi sama, planirati, dotjerivati detalje. Nekad bi ionako samo smetao svojim, meni nepojmljivim, idejama :) Ali da fali, oooo jako, strašno, boli me.. a tek je otišao. Hoću li se naviknuti pa će mi poslije biti malo lakše.. ili će što dalje, biti sve gore? Nije nam ovo prvi put, već je radio svugdje i svašta. Ali zarekla sam se, ovo je zadnji put! Ah, tako sam ljuta! Ne znam točno na što i na koga. Na njega, jer mu se nije dalo učiti kad je bilo vrijeme za to. Na državu, jer.. ma nemam riječi. Neću politiku u svoju butigu. Na sebe, jer sam toliko puta popustila i pogriješila u životu. I sad mi se to sve vraća. Možda da nisam, možda bi sad lakše i bolje živjeli. Ne možda, nego sigurno. Ali sad, što je - tu je. I kako mi je - tako mi je. Njemu je još gore sigurna sam, tako daleko od svih. Bolje da šutim. Čim ga čujem poletim do neba.. pa makar i na tih mizernih par minutica dnevno. Al bolje išta, nego ništa :) I sigurna sam da je on taj. I jedva čekam taj dan kad ćemo se zavjetovati jedno drugome i živjeti sretno do kraja života.. :)
Ok, sad sam već u bajci. Iako, najčešće jesam - klasa optimist.
Pripreme trenutno stoje. Dosta je toga već pripremljeno, zadovoljna sam tim dijelom. Donekle, nikad potpuno. I uvijek strepim i bojim se je li to sve tako 100% kao što je dogovoreno. E da, control freak. Sad bi tu trebao ići onaj smajlić što lupa glavom o zid..
Treba mi odmora. Od loših vijesti, od poštara, od napornih susjeda, od posla. Još malo pa godišnji. Koliko mu se radujem, toliko ga se i bojim. Na što potrošiti toliko silno slobodno vrijeme? Kave. Tračeraj sa svojim babama. Šoping (ne, nisam šopingholičarka. možda bih i bila, da imam s čim) Starim na fb-u već. Ok je to.